ja i moje pubertetske mušice
28.05.2005., subota
i tako...
danas ne idem van.. zapravo, bila sam, al samo na kratko. nekak mi se ne da u svu tu gužvu... sviđa mi se ovak doma, sama, pred kompom... ma kog ja to zavaravam?? U KAZNI SAM... :(( a sve SAMO zato jer mi se nije dalo pobrisat prašinu baš tog trena... a kak sam još i bila iživcirana zbog svega onog s dečkom, odbrusila sam. i opet. i još jednom. i tako... >:( ne kužim kaj mi je bilo, pa inače sam (gotovo )uvijek dobro i milo dijete.. al još sam dobro prošla, mogla sam se nakratko ić prošetat, dovoljno da izgledim stvari s dečkom :))) i sada mi je opet sve super, mada se moje društvo tam negdje odlično zabavlja, plešu, ma super im je... al kaj sad, preživit ću, nije smak svijeta. uostalom, još malo i ljeto!!!!!!!!!!!!!! i onda ću ić svaki svaki svaki dan van...
nemrem vjerovat... htjela sam ić na koncert Bijelog Dugmeta. al nisam uspjela nabavit karte. od cijelog društva kartu ima jedna jedina cura... ma blago njoj! sutra je nedjelja... i u ponedjeljak ŠKOLA... a baš je super bilo ova tri dana... nisam ni pogledala knjigu, morat ću sutra nadoknadit. ma baš mi se da... al sad svi rešetaju, pišemo kontrolne... jedva čekam da prođu ova tri tjedna!!!... |
27.05.2005., petak
pa sad si ti misli...
ne mogu vjerovat... kako se netko u samo jednom kratkom vremenu iz najsretnijeg čovjeka na svijetu može pretvorit u najjadnije, ma najnajnajnajtužnije biće. upravo mi se to dogodilo... i to je razlog zašto u ovo doba noći sjedim pred kompom i jadam se umjesto da budem vani.
posvađala sam se s dečkom... al onak za ozbiljno... a još prije par sati sve je bilo SAVRŠENO... :( i sada smo i on i ja doma. a takoooo mi je žaaaooo.... al neću mu prva slat poruku, nek on šalje!! ipak je on kriv... valjda. jer sve je počelo kao lagano podjebavanje, šala. svi u društvu smo se zezali i tak... a onda je on iz fore počeo komentirat neku trebicu da bi vidio moju reakciju... pa sam ja u šali naravno počela komentirati nekog tipa,... a onda je mom dečku puko film... PA SAMO MALO KAJ ME TAK VESLAŠ???? ti smiješ a ja ne smijem ha???!?? al inače uopće nije takav nemam pojma kaj mu je bilo danas... ma hoću se pomirit s njim... šmrc :( |
malo ovoga, malo onoga...
vani piči sunce, umirem od vručine, al sve mi je tak nekak super.... ne znam , baš sam sretna... a već dugo nisam bila toliko dugo i TAKO sretna... ma znam ždere me pubertet...
sada sam baš učila fiziku. a ja i fizika - krava i balet! ozbiljno, inače me niš nemre natjerat da idem učiti FIZIKU. al baš mi je nekak danas došlo... ma nisam ja baš pri sebi :) idem van večeras. jedva čekam :) znam da će bit super, uvijek je! JEDVA JEDVA čekam... baš sam danas razmišljala...onak bezveze... koliko mi je zapravo žao. jer za 3 tjedna opraštam se sa svim i svima što mi je i koji su mi 8 godina činili glavninu života. svi čemo se razići, rastati, za nekoliko godina možda se uopće ni ne prepoznamo na ulici...a toliko smo toga proživjeli zajedno... svađali smo se, čak i tukli, vikali jedni na druge, ljutili se, zezali, zabavljali, pomagali, lagali jedni za druge ma jednostavno - VOLJELI SMO SE!!! a sada je svemu kraj... al tako valjda mora biti. uostalom, pa ne mora svemu biti kraj! sami odlučujemo što će biti s nama i hoće li naša prijateljstva nestati ili se još više produbiti. ja sam za ovo drugo, a znam i da je moj cijeli razred za to. NAJBOLJI 8.a NA SVIJETU!!!!!!!! kolko sam raspoloženja promijenila u ovom postu... i onda recite da sam normalna... ;) |
26.05.2005., četvrtak
NE VJERUJEM................
netu nisam mogla pristupiti već oko 3 tjedna valjda!!!!!!!! ne kužim kaj se dešavalo... uglavnom... danas je bio baš lijep dan... i baš sam nekak happy... sve je super, sve je odlično... baš sam sad bila s dečkom veni... ma sve je za 5 :) još samo da prođu ova tri tjedna škole i UŽIVAAAAAAMMMM! do 9.mjeseca!!!!!!!!!!!!!!!! jedva čekam!
a sad idem u krpe, tak sam nekak umorna... al evo me nazad sutra :) |
03.05.2005., utorak
|
ne znam, neš me opičilo, posjetila sam vipov forum, tam našla jedan tekstić, preoblikovala sam ga, dodala neka svoja razmišljanja, i eto nastalo je ovo (ispričavam se autoru na plagijatu)
Ponekad se zapitam tko sam. Zar to nije čudno? Čovjek sam, naravno. Ali zar nije čudno da sada postojim? Zašto nisam postojala prije sto, dvjesto, tisuću godine? Zašto se neću roditi u četvrtom tisućljeću? Sada postojim. Ali jednog ću dana potpuno nestati. Nije li nepravedno da život jednom mora prestati? Što je uopće najvažnije u tom našem životu? Jedni će reći – hrana. Drugi – krov nad glavom. Treći će tvrditi – zajedništvo s drugima. Naravno, sve to i mnogo više nam je potrebno za život. Ali što je od toga najtočnije? Nema odgovora na to pitanje. Ili, postoji ih na tisuće. Jer nekome tko je osamljen, najvažnije će biti društvo drugih osoba. Gladnome će najpotrebnija biti hrana. Promrzlima toplina. Beskućnicima dom. Dakle, život je jedna velika zagonetka. Zagonetka koju pokušavamo odgonetnuti otkad postoji čovječanstvo. A zašto uopće živimo? Netko će reći – zbog ljubavi. Drugi će tvrditi – zbog drugih. Treći – zbog ljepote. Zbog ljubavi. A što ako ona nije uzvraćena? Pa zar vrijedi živjeti zbog toga? Zbog boli, tuge, patnje? Što ako ona prestane biti obostrana? Zar onda vrijedi živjeti zbog te trunke sreće nakon koje dolaze suze, jecaji, samoća? Zbog drugih. Zar smo mi toliko ovisni o drugima? Zar nekome toliko znači ima li oko sebe dvjesto osoba ili dvjesto jednu? I što ako izgubimo te druge zbog kojih živimo? Što onda? Zbog ljepote. Pa zar nije ljepota kratkotrajna, prolazna? Zar ne bi bilo lijepo vječno biti mlad i zgodan? Ali to nije moguće. Što kada ljepota prođe, zbog čega onda da živimo? Ne znam... uopće ne znam pravi smisao života... a čovječanstvo ga od pamtivijeka pokušava odgonetnuti... |
mini suknja,lepo ti stoji,nosi je stalno...
Ne mogu vjerovat! ja, koja sam uvijek mrzila narodnjake, ja, koja sam radije subotom na večer sjedila doma nego izašla s društvom u neki kafić s narodnjacima, ja upravo slušam MINI SUKNJU! a za sve je kriv ON! mota me oko malog prsta! zna da mi se sviđa. a i ja znam da se sviđam njemu. i znam da ćemo biti zajedno. zapravo, na neki način već i jesmo zajedno, samo to još moramo i "službeno" potvrdit drugima, a i nama. mislim, ponašamo se ko da smo zajedno (izuzev brijanja i svega toga), nalazimo se svaki dan itd. al zapravo nismo zajedno. ma komplicirano...
uglavnom, on je danas došao do mene, dao mi neki cd i reko: poslušaj ovo kad dođeš doma. i tako ja cijelo popodne pjevušim "mini mini mini suknja, lepo ti stoji..." i "telo vreteno..." al nije to zapravo ni tak loše kak sam ja misla. istina je da riječi nemaju smisla i užasno su glupe, ali opet, nekak ti uđu u uho. baš sam nekak happy danas, vrijeme je odlično, nose se kratki rukavići, šosići... ma sve je super! samo što za sutra najavljuju kišu :( moram ić sad učit, približava se kraj šk. god i upisi.... vjerujem da ću upast u gimnaziju. sam još moram odlučit koju. ja sam za jezičnu ili opću. ma vidjet ću još! jedva čekam praznike, ljeto, more, sunce, plažu.... |
02.05.2005., ponedjeljak
BOK LJUDI!
eto, nakon dugog premišljanja i razmišljanja odlučih i ja stvoriti svoj blog. iako ga pišem prvenstveno zbog sebe, tek tolko da vidim koliko mi misli dnevno prođe glavom, koliko osjećaja promijenim (a ''običan'' dnevnik mi se ne da pisat), nadam se da ću vam biti bar malo zanimljiva. idem se sad bacit na uređivanje bloga, a od sutra počinjem pisati ''za ozbiljno'' :)
|
